Štitnjača u trudnoći – što znači bolesna štitnjača za tijek trudnoće i vaše dijete? Ukoliko se liječite na pravi način, svakako ništa loše!
Pravilan rad štitnjače važan je za pravilan razvoj ploda. Iz tog razloga, a i zbog povijesnih razloga kada su se zbog velikog nedostatka unosa joda i posljedične izrazite hipotireoze rađala djeca s kretenizmom (dakako, nedostatan unos joda je danas eliminiran te se posljednje dijete s kretenizmom rodilo još 1950-ih), liječnici kod trudnica još uvijek gledaju na funkciju štitnjače s određenom dozom opreza i preferiraju idealnu razinu hormona štitnjače (TSH od 1,0-2,0) tijekom trudnoće, a čak ponekad i tijekom planiranja trudnoće. Ipak, iz prakse znamo da se ništa bitno neće desiti ukoliko žena zatrudni s razinom TSH od čak preko 10,0 (što je i te kako moguće) ukoliko se u razmjerno kratkom roku uvede terapija, te svakako ne treba paničariti (ili napraviti nešto gore) ukoliko se dobije takav nalaz. U svakom slučaju, u trudnoći se već pri razini TSH od >2,5-3,0 u terapiju uvodi levotiroksin i redovito (barem jednom mjesečno) kontrolira razina TSH. Također, kod žena koje zbog hipotireoze već od ranije uzimaju levotiroksin, obično je potrebno u samom početku trudnoće povisiti dozu.
U slučaju planiranja postupka medicinski potpomognute oplodnje, ginekolozi obično zahtijevaju baš idealnu razinu hormona štitnjače i TSH, te je i u tom slučaju ponekad potrebno ranije krenuti s naomjesnom terapijom levotiroksinom.
“Hashimoto” u trudnoći
Oko ovog pitanja još postoje prijepori. Naime, dobar dio znanstvenih istraživanja pronašao je vezu između povišene razine antitreoidnih protutijela TPO i TgA u trudnoći i većeg rizika spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Ono što je zanimljivo jest da su u tim studijama trudnice s Hashimotovim tireoiditisom, tj, povišenim razinama TPO i TgA bile i neznatno starije, ali su imale i nešto višu vrijednost TSH u serumu, u prosjeku preko 3,0, nasuprot trudnica s negativnom razinom TPO i TgA. Iz ovoga proizlazi da bi ovaj efekt ipak mogao biti prouzročen neznatno nižom razinom hormona štitnjače, a ne povišenom razinom protutijela. U prilog ove teorije ide i činjenica da je u navedenim studijama rizik spontanog pobačaja u trudnica s povišenom razinom protutijela bio više nego prepolovljen nakon uvođenja terapije levotiroksinom. (¹)
U svakom slučaju, nema velikog razloga za brigu – iz kliničke prakse znamo da se vrlo rijetko dešavaju problemi tijekom trudnoće u žena koje se kontroliraju zbog štitnjače i koje uzimaju nadomjesnu terapiju levotiroksinom.
Hipertireoza u trudnoći
Kod hipertireoze, s kojom se tijekom trudnoće ipak tek ponekad susrećemo, situacija je nešto složenija. Naime, tireostatik tiamazol (Athyrazol) koji obično koristimo u liječenju hipertireoze preko placente ulazi u fetalni krvotok i kod djeteta može blokirati razvoj štitnjače. U ovom se slučaju koristi drugi tireostatik, propiltiouracil (PTU), koji zbog niže učinkovitosti ipak rjeđe koristimo u liječenju hipertireoze, ali je kod trudnica bolji izbor zbog nižeg stupnja prelaska u fetalni krvotok.
Naravno, tijekom trudnoće, druge dvije opcije liječenja hipertireoze, operacija štitnjače i terapija radioaktivnim jodom nikako ne dolaze u obzir!