Dijagnostika

TSH i hormoni štitnjače

Određivanje serumske razine TSH i ev. hormona štitnjače T3 i T4 (ili u slobodnoj varijanti FT3 i FT4) je izrazito precizna dijadgnostička metoda u procjeni funkcije štitnjače. Obzirom da je suvremena laboratorijska dijagnostika tehnološki uznapredovala do te razine da smo danas u mogućnosti detektirati nevjerojatno male razlike u razini TSH, danas je određivanje serumske razine TSH u 99% slučajeva dovoljno za procjenu funkcije štitnjače, te (F)T3 i (F)T4 u većini slučajeva nije potrebno ni raditi (s iznimkom hipertireoze).

 

Antitireoidna protutijela (TPO, TgA)

Protutijelo na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO) i antitireoglobulinsko protutijelo (TgA) su protutijela na proteine koji se nalaze ekskluzivno u štitnjači i znak su upale štitnjače, u najvećem broju slučajeva kroničnog tireoiditisa (Hashimotov tireoiditis) autoimune etiologije. Dio su začaranog kruga koji uključuje i infiltaciju limfocita u tkivo štitnjače koji to tkivo oštećuje i dugoročno može dovesti do hipotireoze. Ipak, sama vrijednost protutijela nema apsolutno nikakvog direktnog utjecaja na razinu hormona štitnjače i simptome koje bolesnik može osjećati.

Kod protutijela je bitno samo da li je njihova vrijednost pozitivna ili negativna, s kliničkog gledišta nema nikakve razlike jesu li ona blago povišena ili 100 puta viša od gornje granice urednih vrijednosti. Nihovom pozitivnom ili negativnom vrijednosti se potvrđuje ili isključuje dijagnoza kroničnog tireoiditisa, te ih u pravilu nije potrebno ponavljati.

 

Ultrazvuk (USG) štitnjače

Ultrazvuk štitnjače, koji se danas većinom ordinira i prije prvog pregleda specijalista, u većini slučajeva samom startu uopće nije potrebno ni raditi. Naime, USG štitnjače je izvrsna metoda za provjeru morfologije (strukture) same štitnjače ( tj. provjeru veličine, homogenosti i potvrdu prisutnosti čvorova u štitnjači), koja je rijetko kada presudna kod funkcijskih poremećaja štitnjače, a upravo su funkcijski poremećaji štitnjače odgovorni za simptome koje biste mogli osjećati.

 

Scintigrafija štitnjače

Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska metoda koja je izrazito korisna u razlikovanju funkcionalnih od nefunkcionalnih čvorova u štitnjači te razlikovanju glavnih uzroka tireotoksikoze (hipertireoze, subakutnog tireoiditisa i toksičnog adenoma). Podrazumijeva intravenozno injiciranje radioaktivne supstance tehnecijevog pertehnetata (99mTcO4‾), čija molekula je kemijski slična jodu te se nakuplja u štitnjači koja se nakon 20-ak minuta može vizualizirati pomoću gama kamere. Važno je napomenuti da se scintigrafski prikazuje funkcija štitnjače, što je čini komplementarnom ultrazvuku.

 

Citološka punkcija čvorova u štitnjači

Citološka punkcija čvorova u štitnjači ima jednu, ali izrazito važnu ulogu u dijagnostici štitnjače – razlikovanje benignih od malignih promjena (čvorova) u štitnjači, prethodno detektiranih ultrazvukom, scintigrafski ili palpacijski. Danas se provodi, praktički isključivo, pod kontrolom USG-a što izrazito povećava preciznost same pretrage. Podrazumijeva izvlačenje staničnog materijala iz čvora u štitnjači, bojanje i analizu dobivenih stanica pod mikroskopom. Ponekad se, u slučaju nejasnog, nalaza može provesti i genska analiza pomoću RT-PCR metode. Važno je napomenuti da čvorove promjera manjeg od 1 cm, u najvjećem broju slučajeva, nema smisla punktirati iz razloga što tada preciznost same punkcije značajno opada.

Pages
Categories
Meta